O modi, dijetama i umiranju
Kruh svagdašnji, Iz svijeta, Psihologija | anno domini 2007
Krenula sam pisati post o novootvorenom blogu s vrlo autoritativnim imenom “Karakter Club”, pokrenutog od par simpatičnih i poznatih blogerica, kad pročitah vijest o iznenadnoj smrti Anne Nicol Smith.
Iako potonja nije zadužila svijet ničim značajnijim osim udajom za već polumrtvog milijardera, brdom skandala, infantilnim TV nastupima i povlačenjem kroz sudnice širom Amerike, rijetko će se naći netko tko nije čuo za njeno ime, tim više što je asocijacija na ogromne sise neminovna, label kojim se borila za mjesto pod suncem kvazi prominencije. Anna je sinoć nadjena na podu hotelske sobe, vjerojatno napumpana drogom i alkoholom, pogonskim gorivom bez kojeg joj je bilo nemoguće suočiti se s tragičnim dogadjajima koji su postali njena svakodnevica. U svojih 39 godina prošla je više nego je mogla izdržati, padala i ustajala šibana podsmjehom javnosti, borila se za ostvarenje snova pisanih po strogim pravilima modne mašinerije, biti bogat, biti lijep, biti poznat, pravila koja krše sve granice ljudskog i moralnog, pravila od kojih, ako ih se i preživi, ostaju teške posljedice (tko čita žutu štampu, ne može se požaliti na nedostatak dokaza).
Paralela izmedju “Karakter Cluba” i Anne? SNOVI.
Ništa tako ne pokreće čovjeka kao želja da ispuni svoje snove, što u onom, prvotnom, elementarnom obliku, uopće nije loše. Poneko sanja otvorenih očiju, neki zabrazde u twilight zone, nekima su draže noćne more, ali rijetki su bez snova.
I naše blogerice, što su se hrpimice učlanile u “Karakter Club” snivaju, ne tako nepoznate snove, o skidanju suvišnih kila, o figuri koju propisuju modni diktatori, modna industrija, modni žurnali. Da ne griješim dušu, moram spomenuti i dva muška člana, od kojih jedan sanja o lagodnostima života ispod 90 kg, a drugog, kome bi ustvari dobro došla koja kila viška, ne napuštaju snovi u kojima je poput Hugha Hefnera okružen izblajhanom, silikonskom ženskadijom.
“Karakter club” bi mogao biti zabavni projekt u kojem se žene (i muškarac) medjusobno podržavaju savjetima, receptima, pozitivnim i negativnim iskustvima. Kažem MOGAO, da osnivačice i članice imaju drugačiji stav, ne samo prema vlastitom tijelu, već i prema pomodnosti vremena u kojem živimo.
Znatiželjna kakva jesam, prošetala sam malo blogovima nekih članica, dobivši, na žalost, potvrdu za kliše koji se širi poput korova i na čijem korijenju izrasta cijela industrija koja odlično profitira izbacujući na tržište wonder-pills, čajeve, praškove, sokove, kašice, knjige, časopise… Sve one, bez iznimke, pričaju o dijetama koje su držale, drže ili će držati, većina ih ima i nekoliko, kako se vidi, neuspješnih pokušaja, a da cijela predstava dobije i humorističnu notu, u svojim redovima imaju i jednu, javnosti dobro poznatu osobu, koja je, vjerojatno iz PR potrebe, pučanstvo redovito obavještavala o započetim i neuspješno završenim dijetama, da bi se na kraju izvrgla i ispumpavanju masti. Jel´ pomoglo? Nije.
Neću ulaziti u smislenost postupaka iste, niti vas zamarati o njenoj potrebi da sve, ali baš sve (osim punog tanjura) dijeli s javnošću, njen angažman po tom pitanju je više nego dovoljan.
Ono što nikad neću shvatiti, jest upornost tih žena da postignu nešto, što samo po sebi i nije loše, ali uporno, iznova i opet biraju pogrešni put. I iako nisam tip koji suosjeća sa samodestruktivcima, dodje mi žao čitajući s kojim poletom i ushićenjem pozdravljaju osnivanje tog kluba, čije me stranice, s fotkama golišavih boginja savršenih oblina, podsjećaju na utočište posljednjih mazohista. Taj prvotni “schub” adrenalina već im je poznat, prolazile su ga nekoliko puta, kao i njegovo nestajanje onog trena kad želudac zakrulji, a moždane stanice krenu u borbu protiv gladi, koja je, prirodnim poretkom stvari, neprijatelj našeg tijela i duha, ali u dekadentnom zapadnom društvu postaje privilegija.
Ako poneka i dobije borbu protiv prirodnih nagona i poštedi hladnjak od pustošenja, nikad neće dobiti bitku, jer svijest bilježi stanje kao privremeno, što i jest. “Držati” dijetu znači da kad tad moraš i “pustiti”, a puštanjem se vrlo brzo vraćaš starim navikama, koje ti ne priušte samo povratak stare kilaže, već nabace još koju pride (automatizam kojim tijelo osigurava pričuvu), a rezignacija, nezadovoljstvo pa i depresivna stanja su nezaobilazne posljedice.
Drage moje, bez ljutnje, ali taj vaš način naziva se još i Sizifov posao. Treba li vam bolja slika za vaša uzaludna nastojanja? A sve može biti tako lako, bez patnje, gladi, živčanih ispada, podsmjeha okoline i dubokog, dubokog nezadovoljstva samom sobom. Ni taj put nije bez truda, treba mijenjati navike, prehranu, način razmišljanja i ono najvažnije, biti uvjeren u takav način života. Prihvatiti promjene za koje smo sigurni da nam čine dobro ne bi smjelo biti teško, ako ne popustimo izazovima “prečica”, koje nas neminovno vode na početak muke, a snovi počinju mirisati na krišom sažvakane ćevape u somunu.
Razmišljanje u tijesnim vremenskim okvirima (sad, u 10 dana, do svibnja), treba zamijeniti odlukom da zdrava prehrana i kretanje postane svakodnevnim načinom života, jer tek taj put nosi trajne rezultate.
Prozaično i nedovoljno spektakularno? Jednostavne stvari oduvijek postoje. I nikad ne zakažu.
09.02.2007. u 17:14
Treba li ovome što dodati? Ne treba, jer je pogođeno točno tamo gdje je gađano. Mjesta treba ostaviti onima koji će se podići na zadnje noge i upinjati se dokazati suprotno. Ali suprotnog nema. Ne postoji. Postoji jedino istina sažeta u poanti ovoga posta. Pa tko je dovoljno mudar da prizna tu istinu, to će i učiniti. Ostali neka se snebivaju
09.02.2007. u 18:14
:) Na upit kako sam poslije trudnoće odbacila 30 kila, moji je odgovor bio da sam jednostavno prestala žderati. Ne postoje debeli ljudi koji jedu malo, oni samo misle da je to malo mada im tijelo pokazuje drugačije. Rijetki su hormonalni poremećaji, a svaka druga patnica tvrdi da ga upravo ona ima. To mi je bila prva tzv. dijeta u životu, ja nikada ne pokušavam. Ili napravim ili odustajem ako nisam dorasla zadatku. Većina onih koje su tražile savjet za ‘čudo’ ostale bi uvrijeđene odgovorom. Treba biti odgovoran prema sebi, poštivati sebe i sam sebi biti motiv - ne drugi.
10.02.2007. u 17:29
jako dobar osvrt. no, iskreno receno, ako pogledas profil tih djevojaka (i zena), i cime se one zapravo u zivotu (ne)bave, sve ce biti jasno. ne mrsavi se sjedeci pred kompom, i piskarajuci postove odnosno komentare. ne vjerujem da je njima zaista do mrsavljena.
10.02.2007. u 19:33
Navike, ah te navike. Sad će jedina navika biti organizacija “skupine za podršku”. Neka ih. Rodit će se pokoje prijateljstvo i pokoja kila viška. Jer vjerujem da obično tako završi.
Velim “vjerujem”, jer ne znam. Ne “držim” dijetu, pa sam neuk što se tog’ tiče. Jedem jednom dnevno. Grozna navika, a dobra dijeta, a da toga nisam ni svjestan 
10.02.2007. u 20:29
Cesto te citam ali mi nije navika ostaviti komentar, medjutim ovaj tekst si mi ispisala sa duse, pa se jednostavno moram javiti.
Ne blogam vec duze vrijeme jer mi se povraca od tih histericnih baba koje se pod okriljem solidarnosti skupljaju u stada ozbiljno konkurirajuci ovcama. I sad se kao sve vole i podrzavaju, i jedini problem su im kile koje ce sigurno izgubiti pisuci stupidne postove i jos idiotskije komentare. Ubrzo ce ih pritisnuti vlastita glupost i stvarni problemi kojih su krcate, sve te ostavljene, zanemarene, frustrirane, pa ce se medjusobno poklati, kao sto to uvijek i cine.
Ispocetka su me te ovce i zabavljale ali kako se ta patalogija sve jace siri, sve vise mi je muka, jer ce se (dajem im najvise mjesec dana) blogovi opet napuniti suzama, predbavcivanjima, gadostima.
Da skratim: jadni ti ljudi koji ih moraju trpiti.
Znam da je moj komentar poprilicno ostar ali se nadam da ces ga ostaviti, jer to je samo nastavak tvog neobicno umjerenog teksta.
12.02.2007. u 14:27
fala ti ča si mi uštedila trud pisanja o ovomen…ide mi na jetricu sa gradela
))
12.02.2007. u 14:28
kako da ostavin link, a da tebi ne ide na jetricu a la bloghaer?
12.02.2007. u 19:40
mima, ne vidim zašto bih ti brisala komentar, iako si paušalno “zagrabila”, predvidjanja su ti točna, jer mi je poznato kako završavaju takva ženska “solidarna” okupljanja.
“Neobično umjereni tekst”, veliš? Bit će da starim
12.02.2007. u 19:46
Kašetica, ka´ i uvik, ja sprida
)
A link: ovaj komentar prije sam extra posebno napisala i ostavila moj stari “cyber soap” link, pa mi se i otvara stari blog.
Ne znam koji link ti ostavljaš, pokušaj s linkom svog bloga (ali čisti link početne stranice bloga, ne arhive).
I sorry što me nema često kod tebe, u zadnje vrijeme nikamo ne stignem, ali nadam se da će se to uskoro promijeniti (a isto tako se nadam da si i ti postala redovitija u pisanju
13.02.2007. u 9:30
post mu ćaćin, pa i ostavljan link svoga bloga, osnovni…očišćen&ogoljen, ka od majke rođen
))
a ti ne beri brigu oko glupih “obvezatnih” posjeta, očekivala bih onda i jednu od onih “kružećih” bombonjera
)
13.02.2007. u 18:12
Upravo to što si rekla. Nije meni do kilograma koliko do uvođenja reda u svakodnevnicu. Uvijek sam za sve imala vremena, osim za skuhati topli obrok. Uvijek sam sve u stanju osim otići trčati. I tako sada skuham svaki dan i jedem tri normalna obroka umjesto jednog junk obroka u 10 navečer. Čovjek se bolje osjeća kad neke stvari ima pod kontrolom.
13.02.2007. u 18:24
ah. jebiga, zamišljala sam da ćeš nas drugačije izreklamirat kad si rekla da ćeš nas predložiti na blogariatu tamo kod mene:-)). vidiš masovnost je došla spontano. ljudi smo. dakle griješni smo. dakle smo na dijeti prije ljeta da bi bile zadovoljne ovo ljeto. i ide, jebemu miša. polako, ali ide. i to baš zato što nas je puno. da samo same, pola bi nas vjerojatno već odustalo. ono: ko izda-pizda djeluje. svi imamo svoje slabosti i svoje zajebe. nekima se manifestiraju kroz žderačinu kad su nervozni i nesretni i slabi. a jebiga, ja sam sada takva. lako je propagirati zdrav način života, ustaljene ritmove, prehranu blah blah blah, kad imaš miran život i kad si možeš dopustiti mirne ritmove. moji nisu takvi i sama sam si velikim, mada ne i najvećim dijelom kriva za to. ali radim na tome. i ide me. na dane više, na dane manje. ali zajedno je lakše. jebiga, studena, žao mi je što ti naši “snovi” izgledaju isprazno kao oni od anne-nicole smith. jer ima tu žena koje se svojski trude i puno rade na sebi (ne samo fizički). nisu moji snovi skinut kile, bar to riješim uvijek do ljeta bez ikakvih problema. puno su veći. ali odnekle počet moram. žao mi je što misliš da imamo fiksaciju da će manje kilograma riješiti sve naše probleme u životu. al mi je lijepo da si, eto, bar ti, žena bez ikakvih loših navika. sve do sad činilo mi se da takvih nema. čitamo se, draga:-)
13.02.2007. u 19:52
“jedini problem su im kile koje ce sigurno izgubiti pisuci stupidne postove i jos idiotskije komentare. Ubrzo ce ih pritisnuti vlastita glupost i stvarni problemi kojih su krcate, sve te ostavljene, zanemarene, frustrirane, pa ce se medjusobno poklati, kao sto to uvijek i cine”. Mima, ne suditi po sebi. Znaš postoje i drugačiji ljudi. Studena, hvala. Nema mi ništa ljepše nego kad me netko pozna bolje nego ja samu sebe. Valjda onda znaš o čemu pričaš. A da se malo podebljaš znanjem pročitaj moj sutrašnji post.
13.02.2007. u 20:51
pa ja kao Pr,moram reagirati;)
Samo ću reći da ljudska zloća nema granica.
OSJETILA SAM TO TISUĆU PUTA NA VLASTITOJ KOŽI!
Pozitivna stvar je što sam zbog toga nepoderiva,ko đon od cipele,pa me ovakve stvari još više nadahnjuju.Ove žene se trude,žele i vjeruju u nešto.To nije grijeh.Pa i ako posustanu….šta ima veze.Sreća tvoja da ti nemaš takvih problema,ali sigurna sam da imaš nekih drugih jer nitko nije savršen.Što se tiće mog noža,da si malo informirana znala bi da liposukcija nije skidanje kila,nego oblikovanje.I zadovoljna sam.
13.02.2007. u 21:17
Znam, mozda sam picajzla, al uvijek me smetala nasa urodena sklonost trpanja svega u kategorije, a posebno trpanja mene u jednu od njih. Evo, uclanila sam se i ja u taj klub. Ne, nisam na UN dijeti, trudim se srediti svoj stil zivota, a tako sam pocela voditi i vise brige o prehrani. Radi se bas o mijenjanju navika, a to je tezak i mukotrpan posao, vise psihicke nego prehrambene prirode. Ne, ne kupujem casopise sa mrsavim golisavim zenama i ne lijepim si iste po frizideru i zidovima. Ponavljano je znanstveno dokazivano u podrucju psihologije kako je socijalna podrska kljucna za mnoge aspekte naseg funkcioniranja. Pa, zasto onda osudivati podrsku koju si osobe koje imaju isti cilj pruzaju putem doticnog bloga?
13.02.2007. u 21:30
neću reć da šta se mišaš jer nisi ni ti savršena. ko zna možda i jesi. ja te nisam nikad upoznala live pa neću o tome pričat. od tebe tražim isto. ne seri o čemu ne znaš. uzimam u osobnu uvredu što si moju inteligenciju usporedila s onom Anne Nicole Smith. nit ja svoje dupe dajem starčićima za lovu nit se ja kljukam tabletama u ko tic-tac bombonima u nadi da će to učninit puf i bada-bing bada-bum eto ti Adriana Lima No.2. moje su mane vidljive. tu su oko droba, na bokovima. bojim se da za tvoje saznajemo ovjde. i da su mnogo nakaradnije od svih naših skupljenih u isti lonac. jer su tvoje karakterne. naše su samo korporalne.
možda ti smeta što što se 70 ljudi okupilo s istom vizijom? i što stvarno žele nešto promjeniti? tko si to ti da im podmećeš tu žgoljavu nogicu? da s e ne osjećaš ugroženo? jer trenutačno jedina stvar koju ti imaš u plusu jest tvoj izgled. jezičina se u normalno svijetu i po nekim moralnim pravilima kojima se ti toliko diviš-smatra minusom.
znaš kako se kaže : vidi trn u oku bližnjega, a brvno u svojem ne. ilitiga-get a life.
13.02.2007. u 21:39
Prije svega pitanja:”Da li si ti savršena ?Apsolutno zadovoljna svojom izobrazbom, načitanošću, produhovljenošću ,vedrim pogledom na svijet i inim pozitivnim karakteristikam koje nas čine čovjekom,ženom?
Ne vjerujem.U karaker klubu mogla si primjetiti osim fotografija seksipilnih starleta koje su stavljene kao šala našoj nesavršenosti i fotografije manje savršenih žena koje stepaju,rade trbušnjake ,općenito poziv i savjeete o pravilnom vježbanju.
Osobno zahvajujem ti se što moju odluku da se posvetim svojoj prvoj dijeti u životu smatraš sizifovim poslom,nadahntim kojekakvim bulimičarkama jer time si me potaknula da baš radi ovakvih savršenstava kao što si ti nastavim dalje.Btw s obzirom da sam do prije tri godine sport nazivala svojim životnim stilom vjeruj mi jako dobro znam što je zdrav život i zdravo razmišljnje.Tvoj cinizam to apsolutno nije, pogledaj se u ogledalo i zapitaj :”Kakva sam ja osoba?”
Još jednom hvala ti na inspirativnom postu
13.02.2007. u 21:52
Ah, studena, i ja sam nekada tako razmišljala. U nekim trenutcima kada sam sama sebi bila prva. Vremenom su se neke stvari promijenile.
Nemam se namjeru opravdavati što nalazim potporu u “histeričnim “ženama oko sebe. Ili babama. Svejedno. No, smeta me poopćavanje činjenica i svođenje toliko različitih motiva pod isti nazivnik.
Osim toga, nitko nije prisiljen. Niti čitati, niti uživati, niti je prozvan procjenjivati. Često se libim bilo kakavih osuda i kategoriziranja upravo zato što smatram da su ljudi dovoljno odrasli i svjesni svoje dispozicije na internetu, i mogućnosti slobodnog izražavanja. Pa tko sam ja da bih mogla osuđivati? Procijeniti nečiji karakter, stav i ispravnost te dati parcijalnu procjenu ne čini mi se osobito teškim potezom. Tražiti negativnosti se može uvijek. I po meni, to je linija manjeg otpora.
Izgraditi nešto je uvijek teže. I po meni, treba se i više cijeniti.
No, svatko ima pravo na svoje mišljenje. Pa makar bilo i negativno.
13.02.2007. u 22:04
Draga Wanda, teško mi je odgovoriti na komentar kad vidim da je moj tekst ili šlampavo pročitan ili nije shvaćen.
Citirat ću Rubiinu zadnju rečenicu ” Čovjek se bolje osjeća kad neke stvari ima pod kontrolom.”
Tu je poanta cijelog posta. Moja kritika se odnosi na uopćene stavove koje većina članica ima, a nikako na stvaranje tog kluba/bloga, a to stoji pri samom vrhu u ovoj rečenici:”“Karakter club” bi mogao biti zabavni projekt u kojem se žene (i muškarac) medjusobno podržavaju savjetima, receptima, pozitivnim i negativnim iskustvima. Kažem MOGAO, da osnivačice i članice imaju drugačiji stav, ne samo prema vlastitom tijelu, već i prema pomodnosti vremena u kojem živimo.”
Nigdje ne piše da su vaši (a i snovi AN Smith)isprazni, bar taj odlomak nije jako dugačak i mogla si ga pažljivije pročitati.
Post je pisan kritički i provokativno, onako kako studena i piše i naravno da sam očekivala svakojake protuargumente, ali od tebe sam se nadala ipak nečem originalnijem od rečenice “…al mi je lijepo da si, eto, bar ti, žena bez ikakvih loših navika. sve do sad činilo mi se da takvih nema.”
Moja uvjerenja (u vezi prehrane) baziraju se na osobnim iskustvima, jer i ja sam se našla u situaciji da sam morala skidati skoro 20 kila viška kad sam zbog ozljede prestala s aktivnim sportom. Znam jako dobro što znači mijenjati navike, plan prehrane, boriti se protiv frustracija, pa i depresivnog stanja.
Moja svakodnevica je daleko od ustaljenih ritmova jer nisam tip za takav način života, ali sad ću opet ponoviti Rubiinu rečenicu:”Čovjek se bolje osjeća kad neke stvari ima pod kontrolom.”
Svatko od nas može slobodno birati način kako pobijediti neki problem. Karakter klub je odlična ideja za one kojima je lakše nositi se sa svojim problemima u grupi i u tome nema NIČEG lošeg. Kritizirala sam površnost kojoj je većina sklona, koja ne vodi željenom cilju, već propadu tog, uglavnom, dobrog projekta.
I to me neće spriječiti predložiti vas za Blogariat, ali ako želite da taj blog poživi, onda će te se morati više potruditi, pa umjesto dijeta (koje već svi napamet znaju)više pisati o svjesnom mijenjanju navika, a umjesto prepariranih photoshop ljepotica, možda staviti koju fotku s “Dove” reklama.
Iako u ovom komentaru nisam rekla ništa što nisam napisala i u postu, neka ga.
Ostalima zahvaljujem na posjeti
13.02.2007. u 22:18
Karakter club kao blog je baziran na kretanju na UN dijetu nas par, a pretvorilo se u grupu ljudi koja je opcenito na dijeti i zna se da rad u grupi za neke najbolje funkcionira (op.a. weight watchers). O cemu ce koja pisati, kakve ce savjete davati ili slike stavljati stvar je osobnog izbora. Dani i mjeseci su pred nama, ovo je tek pocetak, pa bit ce prilike za pisanje i savjete o mnogo cemu. A ti prvo napadas, pa onda mislis to sve polizati? Ne kuzim te miss. Manje meti u tudjem dvoristu za pocetak, zaviri malo u svoj.Ajde ziva bila
13.02.2007. u 22:22
Dok sam pisala ovaj gornji komentar naišlo vas je još par ljutitih.
101 dalmatinka, iako za takve sirovine poput tebe gajim izvjesne simpatije, ona vrlo brzo nestaje kad je u pitanju neukost i nesposobnost da se jedan post ZAISTA PROČITA.
Ledena, odgovori mi molim te, zašto ja ne bih smjela iznijeti svoje vidjenje stvari i svoje mišljenje?
Ako kažem ISTINU koja nije od mene stvorena, da držanje dijeta ne donosi ništa dobroga, ako predložim da bi članice možda trebale razmisliti na drugi način, a ne uvijek i iznova pokušati metode koje su u 90% slučajeva osudjene na propast, zar to zaista znači da rušim nešto nešto drugi gradi?
Čemu ovakav otpor prema prijedlogu koji ne košta extra vremena a donosi dugotrajne rezultate? Zar je toliko teško prihvatiti istinu da je zdrava prehrana i povremeno kretanje/vježbe jedini način da se taj problem pobijedi?
Ili je to jednostavno posljedica našeg mentaliteta koji ne trpi one koji ne prihvaćaju slijepo kolektivna razmišljanja?
13.02.2007. u 22:40
primjeni svoj savjet na sebi i pročitaj i moj post i komentare ispod svakog posta. jer osim ako nisi primjetila ja nisam na UN dijeti. ja sam iz temelja promjenila svoje prehrambene navike i nazivam to režimom po kojem živim, ne dijetom koja će trajati 30, 60 ili 90 dana. ja na ovaj način živim od 5. mjeseca prošle godine i nemam namjeru stati. o neukosti i neobrazovanju prvo održi lekciju samoj sebi. ja tvoj post pročitala jesam. možeš li iskreno reći isto za sebe? I think not.
klub jest osmišljen kao grupna potpora članica međusobno. barem sam ja s tom mišlju kretala kad sam skupa s Wandom pokretala Karaker club. a znam da je klub prepun cura koje su moji istomišljenici.
i jesam. sirovina sam. jer ne uvijam u dražesne paketiće govna koje želim prodat pod prijateljkom gestom. ako ti smatraš uvredom mene nazvati sirovinom, ja ću to onda smatrati komplimentom.
13.02.2007. u 22:40
draga studena, me smeta mene tvoj jezik, volim kad žena ima opaku jezičinu i kad je uz to i pametna, zato te uvijek rado čitam. a dobronamjernim kritikama sam uvijek otvorena. ali uboo me u oko i odgovor na tvoj komentar mimi, moram ti priznati. tako da moja reakcija nije bila samo na tvoj post, već i na komentar. pogledaj malo slike na karakter klubu. naći ćeš među njima među prvim postovima i moju veliku guzicu koja je razlog moje motivacije, a i slike ne baš vitkih žena koje rade trbušnjake, recimo. jasno da ova rasprava može odmaknuti daleko. nije mi to cilj. glede tema koje pokrivamo… preživit ćemo i ako nas ne predložite za blogariat… jer liste nam nisu bile cilj kad smo počele, već samo da zajedno učinimo nešto od čega će svaka pojedinačno imati koristi. a radimo tek malo više od tjedan dana. planiramo u vrlo skoroj budućnosti i tekstove o poremećajima u prehrani, o anoreksiji, bulimiji, o zdravstvenim posljedicama dijeta, ciljane vježbe za pojedine dijelove tijela… savjete liječnika, nutricionista, kozmetičara, sportaša… iskordinirati rad sedam različitih blogerica koje su dnevne urednice, a koje su totalno različite baš po svemu nije mali uspjeh po meni. prije deset dana ovo je bila samo ideja jedne nezadovoljne žene. sada je već mini projekt. ali možda je to samo moje mišljenje. vrijeme će pokazati, I guess. ne zamjeri mi ništa. ali takla si nas u žicu svojim cinizmom. malkicu. ako je i od tebe, ali isto nam je bilo malo… ma znaš šta hoću reć, jel da? da sad tu ne filozofiram. laku noć, lipa.
13.02.2007. u 23:08
Wanda, nemam ti što zamjeriti. Pročitavši moj odgovor mimi, vidim da sam “sprljašila”, jer sam i ja “zagrabila” paušalno. Ali niti sam cinik (ironična, direktna, ponekad i opaka, to da, priznajem) niti sam tip koji će se veseliti propasti nečijih zamisli, naročito ako imaju dobrog potencijala.
Da KC ne ovisi ni o Blogariatu, niti o bilo kojoj listi, već samo o vama koji ga gradite i podržavate, to je jasno.
Dodavanjem novih sadržaja ste i na dobrom putu i ja vam želim, od srca, uspjeh, ali isto tako i dalje zastupam mišljenje da sve počinje u glavi.
I ja tebi želim laku noć, lipa moja. I da ne izgubiš svoj smisao za humor i smijeh, jer sad ga trebaš više nego ikad
13.02.2007. u 23:12
PS. brisat ću svaki komentar koji u sebi ne nosi ništa osim primitivne vulgarnosti. A i komentare onih koji podržavaju takav način komentiranja.
14.02.2007. u 0:11
Mislim da je nastala mala nezgodica uslijed nerazumijevanja oštrine tvog izražavanja Studena. ne znam zašto, ali ja sam ovaj post totalno drugačije doživjela nego većina.
14.02.2007. u 0:19
Naravno da možeš iznijeti svoja iskustva. Sa zadovoljstvom ću čitati. I dakako, dobrodošla si tamo na neke već omražene stranice sa svojim savjetom i iskustvom. Jako dobrodošla.
Što se tiče kolektivnog razmišljanja, oduvijek sam to izbjegavala i nikada nisam bila dovoljno prilagođena potrebama kolektiva. Čak što više. Ali ako mi se sviđa, opstanem neko vrijeme. Jednostavno, dam si truda.
14.02.2007. u 0:19
smisni je viditi kad se dica svadjaju oko igracaka. samo se dica brzo i pomire, sa starijima to ide malo teze.
14.02.2007. u 9:33
Eto kako reagiraju babe koje pogađa istina. Histeričnim debilnim optužbama jer nisu u stanju podnijeti normalnu kritiku. Čast iznimkama. Kad bi te iste progledale (što je ravno SFu) shvatile bi zašto su predmetom podsmjeha (kilaža tu nema veze).
Za madam opaljenu: ljudska glupost nema granica, a vi ste hodajući primjer (usporedba sa đonom je dovoljna, ne bih više ništa dodala).
14.02.2007. u 10:03
uh mima sad sam baš van sebe……
14.02.2007. u 13:05
Dajte ljudima zraka! Imati previse kila prije svega je zdravstveni problem, nije bitno sto je jedina motivacija nekolicine uci u dva broja manje farmerice - pa sta??? i moja je ! neces mi reci da bi ti voljela biti u zamci gdje ne mozes van, gdje vuces svaki dan petnaestak kila vise na sebi i nemas snage to promijeniti? mislis li da je zabavno? Neka ideja karakter kluba pomogne barem nekom uraditi barem nesto - cilj je blize. Dobre vibre UVIJEK treba siriti, negativna retorika nije lijepo sredstvo komuniciranja u ovom slucaju, a i inace je treba rabiti stedljivo, ne treba ljude ubijati u pojam kad pokrenu nesto dobro. Nek svaki od tih clanova izgubi pet kg i nek ih poslije godinu dana opet dobije-pa sta? onda ce opet na dijetu, a i tih godinu dana je dobitak… imajmo malo vise razumijevanja za problem drugih, ne kritizirajmo ideju rjesavanja problema samo zato sto ga osobno nemamo - ili vise nemamo. Ja nisam jadnica koja ovisi o tome hoce li imati tanusan struk i dobro izgledati jer joj o tome ovisi egzistencija, niti me u glavi smeta tih 13 kg vise koje imam jer bih voljela biti najljepsa dika u selu, nisam pokondirena glupaca kojoj je san izgledati ( prva mi pade na pamet ) kao severina da bi mogla izbaciti batak i sise kad zatopli i cure od devetnaest prosetaju ulicom - boli me ona stvar! meni je cilj imati zdravo tijelo koje ce dobro funkcionirati i gdje me taj visak kilograma nece usporavati.
Kako god rjesavamo problem, manje ili vise uspjesno - bitno je da NE ODUSTAJEMO - i nije bitno o cemu se u zivotu radi, nismo svi uvijek jaki i pametni, odlucni i uspjesni u provodenju onog sto mislimo da je potrebno.
14.02.2007. u 14:04
Rubia, svjesna sam toga da moji tekstovi nisu za široke mase (ovo se odnosi na one koji obrazovanje smatraju teškom manom), ali dok god postoje oni koji kuže o čemu pričam (što ne znači da se moraju i složiti s mojim mišljenjem), ja sam zadovoljna
Ledena, ne vjerujem da bi moji tekstovi izazvali veliko zanimanje na vašem blogu, jer ni ja nemam čarobnu formulu.
Ali mi je uspjelo uz puno truda, prilagoditi svoju prehranu mom metabolizmu.
Zbog ozljede nisam se više mogla baviti sportom prijašnjim intezitetom, ali sam našla zamjenu u walkingu, yogi, tai-chiu, vožnji biciklom.
Ne namećem si nikakve REŽIME (mislim, ono, sama riječ govori za sebe), niti sam freak kad je disciplina u pitanju. Pokušavam balansirati zlatnom sredinom jer mi čini zadovoljstvo kad se dobro osjećam.
14.02.2007. u 15:10
Sve sam ovo uspjela propustiti pa sam sad nekoliko puta pročitala tvoj post, sve komentare i malo pregledala Karakter Club da bi mogla reći točno što mislim.
Bit ću potpuno iskrena, smetalo to nekoga ili ne.
Draga Studena, navikla sam na tvoju oštrinu i britkost i zato te i volim čitati, ali tu si po mom mišljenju bila malo preoštra. Prva misao nakon pročitanog posta mi je bila: ” Dragi Bože, ne daj da Studena ikada mene recenzira jer ću biti u bedu najmanje mjesec dana”
O dijetama ne znam na svu sreću ama baš ništa i tu sam dokaz tvoje teze da su navike i stav o težini vrlo bitni, kao i ustaljene prehrambene navike i kretanje. Moje prijateljice se znaju čuditi kako hodam i mašu mi iz auta, a onda se opet čude kako nemam problema s težinom i ne vide nikakvu poveznicu između toga. Ili u tome što pijem puno tekućine, a nemam celulita. Ili u tome što ne volim kolače i grickalice, a nemam sala. Ili što sam bila 5 puta trudna, a nemam strije..
Neću nabrajati dalje da me netko još ne zamrzi zbog toga
No, najgore je kad netko već ima problema, bilo kakvih pa i s težinom, ne poduzeti ništa po tom pitanju. Cure su se udružile i zajedno pokušavaju riješiti to kako znaju. Uspjele ili ne, ja im želim sreću, a znam da i ti.
Samo si kritiku malo prenaglasila, a podršku prezatajila. Rečeno mojim rječnikom
Dakle, koliko god ti bila u pravu i ukazivala na ono bitno, mogu razumijeti i cure koje su se osjetile pogođene time.
Osim onih s ružnim i vulgarnim komentarima. Za to nemam razumijevanja
14.02.2007. u 18:20
Studena, zašto ne? Ja te jako dobro razumijem. I ne traži se čarobna formula, ja sam ponajprije toga svjesna. Samo znam koliko je teško promijeniti navike, dovesti u red ono na što se godinama nije obraćala pažnja.
Možda tvoje iskustvo i tvoja saznanja donesu neke druge vjetrove na blog.
U teoriji, to naglašavam, jako dobro znam funkcioniranje metabolizma, fiziologiju, biokemiju stanice, puteve razgradnje kojekakvih sastojaka, kao i štete koje mogu nastati pogrešnom prehranom. Međutim, ako sudim sama po sebi, onda trenutno imam najviše štete od svojeg trenutnog stanja, nego od dijete odnosno limitirane i kontrolirane prehrane.
Imaš poziv. I iskoristi ga.
I još nešto: obrazovanje smatram jako velikim plusom. I imaš taj veliki plus kod mene. Slagala se ja sa tobom, ili ne.
15.02.2007. u 0:09
bravo studena! uspjela si dovuci sve isfrustrirane iz kluba (cast iznimkama kao rubia, moj naklon rubia, svaka cast). to dokazuje kako istina pogadja.
15.02.2007. u 2:51
Nekako mi je večeras ovaj tvoj gornji post teško pao na želudac…idem nešto gricnuti, čisto da se smirim.;)
Nego kako tebi uvijek uspijeva podići toliku prašinu oko sebe?:)
15.02.2007. u 11:01
Draga Trill, s ovom tvojom rečenicom se potpuno slažem:”Samo si kritiku malo prenaglasila, a podršku prezatajila.”
Dok sam pisala tekst nisam o tome razmišljala, jer moja kritika se odnosi na način razmišljanja, i na dijete čiji sam protivnik, ali nikako na ideju o stvaranju Karakter cluba. Pa opet nisam baš sigurna, da sam to i naglasila nekoliko puta, da bi i polovica ljutitih komentatorica shvatila o čemu zapravo pišem.
Bilo kako bilo, iskrenost cijenim, kako tvoju tako i svih sudionika ispod ovog posta
Ledena, javit ću ti se (kad se prašina malo slegne)
Moon, nitko ne voli kritiku pa ni ti, a ni ja. Ali postoji kritika i kritika…
Draga MO, i ja se ponekad začudim nad svojim sposobnostima
15.02.2007. u 13:51
konstruktivna kritika moze samo pomoci. a tvoja je bila namijenjena da se cure malo zamisle. samo kod jedne si to uspjela. druge nemaju kapaciteta za shvatiti neke stvai (niti ce ikada imatt).
lijepi dan ti zelim.
16.02.2007. u 11:29
moon, mislim da je problem malo kompleksniji, ali pustimo sad to i nadajmo se da će na kraju svi biti zadovoljni