Ko s´ to tamo grupiše?!?
Kolumne, Kruh svagdašnji | anno domini 2006Promatrajući neki dan prepunu Kaufingerstrasse u Muenchenu (najveća trgovačka ulica), primjećujem, kao i svih ovih godina, izvjesne pojave koje se ne mijenjaju: ljude u malim, velikim, glasnim, tihim, rastegnutim, skupljenim…grupama.
Još interesantnije je saznanje da promatrajući takve skupine ne razaznajete pojedince, sve je to jedna amorfna masa koja se razlijeva, buči, skuplja i širi zauzimajući prostor, privlačeći pažnju i nestaje kao što se i pojavila. Kao kakva nepogoda.
Promatrajući pažljivije (kao što se i doliči radoznaloj osobi poput mene), ipak uočavam bitne razlike koje svaku grupu čine autentičnom i posebnom, pa prije nego doktoriram u ovoj dokoličarskoj zanimaciji, podijelit ću (velikodušno, jakako,) s vama moja nekorisna zapažanja.Prva grupa na mojoj listi su Japanci, jer zaista nije nikakva umjetnost prepoznati ih. Ne samo zbog egzotičnog izgleda, sitne tjelesne građe, ali moćnih fotoaparata obješenih oko krhkih im žutih vratića već i zbog posebnog načina na koji promatraju svijet.
Kad naletite na grupu iz zemlje sushija i origami ptičica, prvo što upada u oko (osim Nikona s perverzno velikim objektivom) je neprirodno držanje glave. Japanci hodaju kao u transu, glava lagano zabačenih i naslonjenih na vratne kralješke, na licima im lebdi smrznuti smješak, a sliku zaokružuju prevelike sunčane naočale. Promatrajući ih dolazite u napast ili da im se pridružite u tom mantra stanju u kojem lebde, ili (kao ja npr.) da napušete kakav škartoc i prasnete ga u neposrednoj blizini…i baš kad sam razmišljala kako doći do škartoca (papirnata vrećica- za nepoznavatelje hoch-čakavskog ) nešto se pomakne u toj amorfnoj masi, fotoaparati se podižu i nastaje nezamisliva živost u tom lebdećem mravinjaku. Blicevi praskaju, odzvanjaju rafalni zvukovi punjenja memory kartica, objektivi zuje, sad su veeeeeliki sad malo manje veeeeeliki….grupa je zapala u orgazmički trans i ja se udaljavam ne čekajući rezultate jer znam kako su tehnički uznapredovali i tko zna kako daleko doseže njihovo ispucano zadovoljstvo…
Velika konkurencija Japancima tek dolazi u sve većim grupama Kineza. Istina, odjeća im nije tako šarolika, još uvijek prevladavaju sivi tonovi s puno botunića, nemaju ni živopisne šeširiće kao japaneri, već šiltovke na kojima se još prepoznaje trag tek skinute petokrake, fotoaparati su im mali, više liče na kamere za tajno snimanje dokumenata, a i hod im je drugačiji, ne hodaju onako zaneseno, zlobnici bi rekli da hodaju prestrašeno jer se stalno osvrću, ali ja bih to ipak pripisala želji da bace još jedan pogled na već viđeno i time zaokruže utisak. Po čemu su konkurencija Japancima? Sve ih je više…
Ameri su izmislili megalomaniju. Megalomanija im je već tako duboko u genima da čini cijeli kromosom. Kad vidite grupu Amera kako vam se približava, napravite im mjesta inače će te biti pregaženi, ali ne zato što su zli i žedni krvi (ma ne nikako!) već zato što vas oni jednostavno NE VIDE. Poput Tsunamija, valjaju se ulicama i čiste sve ispred sebe jer njima treba prostora.
Ako su u pitanju grupe mladih Amera, u pravilu nabildanih Rambića s obaveznim ekstremno zatamnjenim, na špagici pričvršćenim, glečer-oćalama, mogli bi dobiti i pivskom flašom po glavi. Jer oni su Ameri, hu d fak ar ju?
Ako pak naletite na dvotonske hamburgere u cvjetnim košuljicama i trifrtaljnim, isto tako cvjetnim, gaćama, bacajte se u zaklon jer postoji velika mogućnost da će te biti jednostavno smoždeni. Pretjerujem? Nedavno je tip od nekih 160 kila, ne gledajući iza sebe, umjesto na klupu sjeo u dječja kolica. Grupa mu je pomogla da ustane, on je navodno propentao «sorry» i uz salve smijeha svi skupa nestadoše. Iza sebe su ostavili potpuno uništena, sa zemljom sravnjena kolica i zaprepaštenu majku koja je, eto srećom, držala dijete u krilu.
Ali i Golijat zna za strah. Naime u Njemačkoj se Arapi slobodno šeću ulicama i to čak i u grupama, što izaziva opće zgražanje i gle čuda, od moćne grupe što maršira posred ulice nastaju male grupice što nestaju u pokrajnjim sokacima, jer im u susret ide par turskih srednjoškolaca mašući veselo novokupljenim mobitelima i hvaleći u sav glas njihove funkcije….
Australce često nepravedno zamijenimo s Amerima ili još gore s njihovim kolonijalnim vladarima Britancima koji onako, anemično, roza pjegavi i ne pružaju neko vizualno zadovoljstvo. Ali zato Australci spašavaju čast engleskog, govornog, grupnog područja. Ako zanemarimo konstatnih 1.5 promila što im kola krvotokom, uživat ćemo u njihovoj razdraganosti, polugolim, preplanulim, mišićavim tijelima i… šeširima! Još nisam vidjela grupe koje s toliko ljubavi biraju svoja pokrivala za glavu: preko dana su to najčešće raznovrsni primjerci s lokalnim obilježjima kakvi se vide na Oktoberfestu, medići, lavići, tigrići, pjetlići i ostali ićići koji stanu na glavu, a za večernje izlaske su to obavezne Crocodile Dundee šeširčine, opasane zubljem i kožuricama.
E da već nemam jednog krokodila, rado bih se pridružila toj grupi lovaca…
Hrvati u grupama? Frrrrgotit. Mi smo individualci, usamljeni jahači, posljednji Mohikanci, mi se ne grupišemo! Možda, eventualno, ono, ako bi, a što nije, ili možda ´oće (pa nek ´odma javi!) kad bi neko nazvao grupe zvučnim imenima kao Boss ili Versace, pa da kad se vrate mogu pričati o tome kako su bili u grupi Ralph Laurena. Gdje? Jebote, kakvo je to pitanje, pa u grupi…
Nijemci su vrlo prepoznatljivi i nimalo originalni. Kao narod koji posjeduje gotovo fanatičnu ljubav prema uniformama ne propuštaju priliku da se i ovom, neobaveznom prilikom uniformiraju. Izbor nije mali, ali oni na svoj, germansko-pragmatični način sve pojednostavljuju. Ako nisu obučeni u majice s omiljenim nacionalnim natpisom «Ich chef du nix!”, onda su sigurno u istobojnim kišnim kabanicama. I stoje tako u grupi, u rukama im rašireni planovi grada, okreću se oko sebe, već lagano u panici, jer zadnji put su jeli i pili prije pola sata…gdje je k vragu pivnica???
Česi su za to vrijeme već u pivnici i zaljevaju se pivom iz litarskih krigli. Njemačkog piva. Izdajnici.
Ako u svojoj blizini primjetite grupe Rusa ili Rumunja, najebali ste jer to sigurno nije turistička grupa…
