Svjetski dan protiv izrabljivanja djece
Kritika, Komentar, Iz svijeta | anno domini 2007
Izmedju vijesti o teškoj sudbini Paris Hilton i horror crashu vozača F1, ugurala bih kratku informaciju: danas je internacionalni dan protiv dječjeg rada.
Unicefov izvještaj možda nije tako spektakularan kao interview s Hiltonicom koja se nakon par sati zatvora zaklinje kako će odsad voditi drugačiji, uzorni život.
Pa miss Hilton, evo vam par ideja kako da korisno ispunite svoj dan.
Možda bi mogli svoju popularnost, umjesto za promoviranje šampanjca iz limenke, iskoristiti da svojoj naciji i ostatku svijeta ukažete na problem 218 milijuna djece ispod 15 godina koja su prisiljena raditi za par novčića.
Ili na onih 20 000 umrlih, samo prošle godine, od trovanja pesticidima na poljima kave, kakaa, čaja, banana, ananasa, cvijeća.
Možda bi pomoglo i kad bi svoju Prada prodavačicu upitali gdje je šivana ta haljina u kojoj tako seksi izgledate. Možda Vam, ako zamislite kako u Kini, u podrumu kakve tvornice (zbog kontrolora UNICEF-a) petogodišnja djevojčica mukom skuplja nabore koji će Vaš struk još više naglasiti, ta haljina neće više biti tako primamljiva?
Možda Vam, ako se raspitate odakle dolazi koža od koje su šivane vaše skupocjene torbe, netko pokaže desetogodišnjeg dječaka kako ispod teškog indijskog sunca obradjuje taj isti komad otrovnim kemikalijama koje mu nagrizaju pluća.
Možda Vam netko ispriča da je njegov mladji brat umro pljujući krv, možda baš na nekoj od Vaših torbi bačenoj negdje u kut ogromnog ormara u kojem vjerojatno bauljaju dječje duše izdahnule za šivaćim strojevima, u kožarama, na poljima, proizvodeći tu odjeću da bi VI, miss Hilton, mogli beskrajno pozirati pred uspaljenim fotoaparatima visokotiražnog tiska, na papiru za koji su isto tako grbačila djeca na plantažama u Južnoj Americi i Aziji.
Možda bi onda, miss Hilton, Vaš život dobio smisao, a ja se ne bih s gadjenjem stresala svaki put kad čujem Vaše ime ili vidim Vaše ljepuškasto lice. Što zaista nije u redu, Miss Hilton, jer ja Vas ne poznajem, ali Vi činite SVE, ali baš SVE, da Vas čovjek prezire.
A mi, obični ljudi, koji smo te sreće da ne moramo prostituirati vlastitu djecu ili ih slati u arapske palaste gdje im se, ako i prežive batine i ponižavanja, najčešće gubi svaki trag, mi ćemo se pokušati raspitati odakle dolazi to što kupujemo i da li firma podržava organizacije koje nastoje suzbiti izrabljivanje djece i da li te firme dozvoljavaju nenajavljene posjete neovisnih, UNICEF-ovih kontrolora.
Tako ću ja npr. bojkotirati uvijek i zasvagda proizvode ovih firmi:
ASICS -ne dozvoljava uvid i neovisnu kontrolu radnih mjesta u Aziji (ne zna se čak ni gdje točno proizvode)
BENETTON- ne dozvoljava uvid i neovisnu kontrolu (mjesta proizvodnje: Italija, Madjarska, Hrvatska, Tunezija, Turska, Indija).
BRIDGESTONE - FIRESTONE - provodi jedan od najtežih oblika iskorištavanja ne samo odraslih nego i djece i to širom svijeta.
CHICCO - proizvodi za djecu proizvedeni od djece. Firma zabranjuje svaki uvid u radna mjesta na azijskom području.
CHIQUITA BANANE - još jedna izrabljivačka firma koja čak zabranjuje bilo kakvu suradnju s organizacijama za zaštitu djece. Na njihovim farmama je najveći broj umrlih (što odraslih, što djece) od posljedica pesticida.
COCA-COLA - postoji dokazni materijal koji pokazuje djecu na planatažama naranči i šećerne trske. Coca Cola ne suradjuje s neovisnim kontrolorima.
DALLMAYR KAFFEE - planataže u Etiopiji, Indiji, Javi, Novoj Gvineji, Gvatemali, Costa Rici…ne suradjuje s neovisnim kontrolorima, ne daje informacije o mjestima proizvodnje.
DEL MONTE BANANE- poznato je da zapošljavaju djecu na plantažama u Ekvadoru; ne dozvoljavaju neovisnu kontrolu.
DISNEY - liferanti u Hong Kongu ne dozvoljavaju kontrolu, ali i u samoj Americi, u proizvodnim halama u Laguna Hills (Kalifornija) zaposlena su djeca meksičkog porijeka.
DOLE BANANE - nema suradnje s neovisnim kontrolorima
ESPRIT (kineski liferanti često zapošljavaju kratkoročno djecu koja rade 93 sata tjedno)
FERRERO - ne postoje kontrole na plantažama kakaa u zapadnoj Africi
GAP - iako suradjuju s neovisnim kontrolorima, ne čine ništa da bi spriječili dječji rad u Kambodži.
GRANINI SOKOVI - ne kooperiraju s nezavisnim kontrolorima.
KAPPA - odbijaju svaku suradnju s dječjim organizacijama (proizvode u Indoneziji, kontrole nisu dozvoljene).
KRAFT (čokolada, kava) - nema suradnje s neovisnim kontrolorima na plantažama kakaa.
LION APPAREL (odjeća) - nema suradnje s neovisnim kontrolorima, odbijaju suradnju s dječjim organizacijama
MELITTA KAFFEE - nema suradnje s neovisnim kontrolorima na plantažama kave širom svijeta.
MATTEL (igračke) - nevjerojatno kako baš industrija igračaka “cijeni” dječji rad. Firma zapošljava djecu od Meksika do Indonezije (odakle dolaze Barbike i cjelokupni Barbie asortiman). Kontrole su zabranjene.
NESTLÉ - više puta optuženi zbog izrabljivanja djece na plantažama kave i kakaa. Nimalo impresionirani i dalje zapošljavaju djecu.
NIKE - lagana preobrazba nakon pada prodaje i akcija zbog dječjeg rada. Najbolji primjer kako potrošač može utjecati na politiku firme.
RITTER SPORT čokolade - ne kooperiraju s nezavisnim kontrolorima.
SAROTTI čokolada - ne kooperiraju s nezavisnim kontrolorima, ne suradjuju s dječjim organizacijama.
TEEKANNE - uprkos suradnji s FAIRTRADE, ne čine ništa da bi spriječili rad djece na plantažama čaja u Indiji.
TRIUMPH tekstil - proizvode u Burmi i ne čine ništa kako bi spriječili izrabljivanje djece i odraslih.
UMBRO sport - ne kooperiraju s nezavisnim kontrolorima.
VALENSINA sokovi - dokazan rad djece na plantažama u Brazilu. Kontrole ne postoje, kao ni kooperacija s dječjim organizacijama.
………………..
Ovo nije, na žalost, cjelokupni popis firmi koji svoj utržak zaradjuju na dječjim ledjima. Puno je firmi (naročito u odjevnoj branši) koje indirektno podržavaju izrabljivanje, a firme npr. iz Kine, ne dozvoljavaju nikakav uvid u svoje proizvodne prostorije ili starosnu dob zaposlenika.
Jeftino nije samo jeftino: djeca plaćaju razliku svojim zdravljem, a nerijetko i životom.
Alternative postoje:
A možete pomoći i jednim klikom po danu .
Update:
neutrino me podsjetio na svoju odličnu seriju postova o Krašu i budućnosti Fairtrade u Hrvatskoj.
Uspjelo mu je, kroz mail prepisku i poziv na masovno slanje mailova Krašu, odgovorne pokrenuti da se izjasne odakle nabavljaju kakaovac.
Zanimljivo i napeto, vrijedi pročitati.
13.06.2007. u 7:17
Moj spisak nikad nije obuhvatio ovaj kriterijum. Nisam na taj način razmišljala.
Na mom spisku je prvi Tommy Hilfiger, otvoreni odvratni rasista.
Drugi su Dolce & Gabbana zbog zloupotreba žena u reklamama.
Treći Benetton, ali zbog lažnog i komercijalnog “unated-a”.
Dobro je da imamo ovaj tvoj spisak. Za mnoge firme sam mogla, ali za većinu nisam ni pomislila da bi mogli da izrabljuju decu. Sad ne znam kako ću Nestle da izbacim iz Ivanovog menija
13.06.2007. u 7:23
U neuglednim tvornicama, napravljenim u tzv. bezcarinskim (zbog sveudilj planiranog prosperiteta) zonama Malezije i drugih zemalja, u tom području, posluju multinacionalni maheri izrabljujući i djecu i odrasle. Na istim tim tvornicama, kao i na prilazima prema njima, nigdje nema ni traga poznatim logotipovima ili svimapoznatim sloganima, niti itko zna da ta “firma” tu uopće postoji. Zašto bi Nike sam sebi (i klincu koji unutra šiva moje tenisice) reklamirao samoga sebe. Malo je reći, licemjerno. A i nije, jer omogućio im je i rad i 24-satni smještaj (nakon 12 sati rada, spavaju pod strojevima za kojima šivaju,- još licemjernije).
U isto vrijeme, na drugoj strani svijeta većina se upinje kako klincima omogućiti da nikada ne rade (jer Barbika ne radi, a ni Ken ne radi, a ni oni u meksičkim sapunicama ne rade, pa opet svi dobro žive). Naravno da je teško uspoređivati ekonomiju zemlja koje zbog spleta nametnutih okolnosti, svoj opstanak baziraju i na ovakvom izrabljivanju, sa činjenicom da je djecu ipak nužno učiti radu, obavezama i odgovornosti, ali to je sasvim druga priča.
Skratit ću, ali ovo ću još reći: prosjačenje, na zagrebačkim i ulicama drugih gradova “uljuđene naše”, pripada kategoriji ovoga posta, ali rijetko se tko počeše zbog toga (a ta je materija čak sankcionirana našim KZ-om). Da stvar bude gora (ili dojmljivija), na ovaj način “rade” upravo djeca koja baš po našim zakonima pripadaju u tu skupinu (dakle, imaju manje od 14 godina). I sad da mi netko kaže da nismo u trendu. Jesmo, još kako.
Čak i za Hiltonicu imamo pandan, ali kako mi se ona gadi, pandan(ka) je još gadljivija
Unatoč crnoj temi, želim ti ugodan dan
13.06.2007. u 11:03
Moja kćer već nekoliko godina bojkotira gotovo sve svjetske brendove. Nema šanse da bi popila Coca Colu, pojela McDonalds ili Nestle, na sebe stavila neku odjeću ili obuću s potpisom. U njenim godinama (sada ima punih 17) to ipak nije uobičajen stav i naravno da mi je drago da odskače i drugačija je od ostalih baš na taj način.
Za većinu firmi sam znala od one moje borbene Huluvuice, ali za nekoliko njih nisam. A želim znati tako da mogu i poduzeti nešto.
I sama pazim što kupujem, kad god mogu. Izrabljivanje djece treba zaustaviti svim sredstvima.
Ljudi čak i kad pogledaju istinite dokumentarce ili video isječke poput ovoga ne šokiraju se dovoljno. Ta djeca ne rade tako samo dok snimaju kamere ili ih slikaju. Rade po 12- 16 ili tko zna koliko sati dnevno. Svaki dan. Nemaju šanse obrazovati se, opismeniti, baviti sportom, sačuvati zdravlje ili biti jednostavno djeca. Igrati se.
Alternative postoje, kako si i sama rekla. Bojkotiranje proizvoda takvih firmi je jedan od načina naše borbe protiv toga.
Hvala ti na spisku
Ne kupiti ih za početak
13.06.2007. u 11:27
Postiđena sam.
Pročitala sam, pogledala i pozvala svoju 9-godišnju pirncezu. Pročitale smo i pogledale zajedno, zagrlile se i plačnih očiju zaključile da nema šanse da kupujemo banane i ne pogledamo odakle su.
Na brendove, od kojih sam za neke znala da izrabljuju djecu, se i onako ne furamo i iz drugih razloga (između ostalog jer neke stvari srećom nije problem platiti, no Paris Hilton i Vlatka Pokos su nam najveći uzori kakve ne želimo biti niti u slučajnim natruhama).
Sad idem pokušati odgovoriti na njezino pitanje zašto nama nije problem platiti poneki brend i zašto je toliko ljudi toliko siromašno da dopušta da se djeci dešava nešto tako strašno. Naime, pitala je “pa zar njih mama ne voli, oni nemaju tatu ili baku i djeda?”.
Privremeno sam ju utješila podsjećanjem da smo svu njenu staru robicu i igračke za koje je prevelika u nekoliko navrata izravno odvezli u romsko naselje i popili kavu s ljudima koji ne prosjače, ne kradu, ne varaju i žive prezreni i siromašni ne uvijek svojom krivicom. Namjerno smo to učinili tako, princeza je svjesna da postoji svijet puno drugačiji od njenog uređenog dvorišta.
Osim što sam posramljena, ipak mi je drago da barem malo mogu osjećati kako mrvu doprinosim upućenoj mi poruci “samo djeca mogu spasiti djecu”.
13.06.2007. u 13:27
Da sam stavila zaista sve podatke koje stoje na stranicama UNICEFA, ILO-a, Terre des Hommes, ovom postu ne bi bilo kraja.
Samo u Indiji radi oko 44 MILIJUNA djece (njihova vlada priznaje “samo” 17 mio), tepihe u Nepalu izradjuju isključivo djeca, u Pakistanu oko 80% zaposlenih u proizvodnji tepiha čine djeca: od jutra do mraka čuče i čvorićaju za 3-4 šilinga dnevno.U Kolumbiji su u rudnicima uglja, na Madagaskaru u kamenolomima, u Peru služe kao tegljačka radna snaga umjesto magaraca, u Tajlandu su na raspolaganju svakom pedofilskom smradu, širom Zemlje robuju po plantažama i umiru od posljedica trovanja pesticidima…
Najteže je proniknuti u proizvodnju velikih modnih kuća, što znam iz osobnog radnog iskustva: radila sam za firmu koja je proizvodila odjevne i fan artikle za formulu 1, odnosno mercedes, toyotu, BMW , i za njemačke nogometne klubove.
Ta firma, skupa samnom, je imala oko 10 zaposlenika, nismo imali ni jednu šivaću mašinu, niti skladište.
Naš posao je bio dizajn, primanje narudžbe, davanje narudžbe, prihvat robe, kontrola na carini, isporuka naručiocu.
Roba se uglavnom šivala u Turskoj i kontrole su bile česte, tako da su se poštivali zakoni i kodeks firme o nezapošljavanju djece.
E, onda dodje mercedes s narudžbom od nekoliko stotina tisuća eura i traži puno nižu cijenu od uobičajene.
Po toj cijeni možeš robu zgotoviti jedino u Aziji, u našem slučaju u Hong Kongu, a tamo ne postoji transparentnost radnih mjesta, oni na kontrolu gledaju kao na čistu uvredu.
Firma, da bi opstala, ne smije izgubiti tako jakog klijenta kao što je mercedes, a ta napuhana bagra ne pita gdje su šivane majice koje koštaju 80 centi, da bi ih oni prodavali od 50 do 120 eura, niti ima može tko dokazati da proizvode i tako podržavaju dječji rad, jer oni ustvari ne proizvode.
Zato su primjeri H&M-a ( http://www.hm.com/gb/corporateresponsibility/wesupport__wesupport.nhtml ) ili adidasa ( http://www.adidas-group.com/en/corporate_governance/Principles/cg_principles.asp ) ono što ja zovem smjernicom za slobodno kupovanje bez grižnje savjesti: ne samo da suradjuju s neovisnim kontrolorima ( i ne dozvoljavaju dječji rad), oni su u mjestima gdje proizvode socijalno angažirani, potpomažu edukaciju, brinu za svoje radnike i njihove obitelji.
Zato često svraćam na homepage raznih proizvodjača, tek toliko da vidim imaju li kodeks ili “corporate responsibility”, s kojim organizacijama suradjuju i što čine na mjestima gdje proizvode.
Ne znam kako u HR i SR, u Njemačkoj postoje organizacije čije sam linkove postala, a koje otkupljuju proizvode isključivo od liferanata koji nemaju izrabljivačku politiku i ne zapošljavaju djecu.
Proizvodi su nešto skuplji, ali ja zaista ne moram svaki dan jesti čokoladu ili piti hektolitre kave.
Moglo bi se o ovoj temi jako puno pisati, ali bolje je činiti, a kako vidim trudite se, svatko na svoj način i ma kako god nam se to činilo malo, NIJE, jer mi smo pojedinci, ali svaki bojkot i svaki podignuti glas je jedan cent manje i šamar više kapitalističkim monstrumima.
13.06.2007. u 13:27
Najbolji, hoću reći najisplatljiviji biznis, ili bar pri totalnom vrhu isplatljivosti je rat. U svim svojim oblicima. “Rad” djece u ratnim okolnostima je posebna priča i ne bih želio da ovdje ostane nedodirnuta. Mislim na onaj njihov “rad” s puškom u ruci i bombom za pojasom. Dosta njih prelazi dobnu granicu prema kojoj formalno ne pripadaju djeci, ali svi oni mlađi od 18, a često i od 15 ili 16 god su itekako djeca u ratnim okolnostima. Uz ovo, nužno je napomentuti da su, obzirom na dob, podložni utjecajima bukača i velikih lidera za koje će položiti svoju mladost pod 10 kg TNT-a ili čega već.
13.06.2007. u 13:33
Bloso, to je zaista jedna druga, još užasnija tema: djeca vojnici.
Imam namjeru i o tome pisati.
14.06.2007. u 10:39
Ne podliježem “imenima” al’ sam u jednoj zgodi kupila nešto u Benetona iako ga ne volim već zbog onih napuhanih reklama. Osjećaj me očito nije prevario, sad još samo da osmogodišnjakinji objasnim sve to. U situaciji u kojoj se izbor kreće između B i kineske robe ne znam što bih ti rekla!
14.06.2007. u 10:48
Hvala za spisak. Sreća je da većinu toga i ne kupujemo, moj sin ne voli čokoladu i ne pije coca-colu, ali ću još jednom revidirati kupovine.
14.06.2007. u 17:05
ljelja, spes, nije lako naći robu koja je potpuno etički i moralno čista. Ali dobra volja, nerobovanje brandovima i malo zdravog razuma koji će uvijek postaviti pitanje, zašto je nešto tako jeftino, isto daju rezultate.
Mene baca u očaj hrvatska uvozna politika i zakoni koji dopuštaju da se kineska roba na tako nekontrolirani način raspačava i prodaje.
Ne samo da uništavaju domaće proizvodjače, već podržavaju politiku jedne zemlje koja bezobzirno uništava sve što joj je na putu. Kao oni skakavci svežderači.
Nostradamus spominje najezdu malih žutih naroda s istoka preko Jadranskog mora u 21 stoljeću,a ja se uhvatila tog proročanstva, kao nečeg gdje je sigurno fulao…pokazalo se da je opet bio u pravu…
15.06.2007. u 7:21
Neko je jednom postavio jako zanimljivo pitanje: da li ovi “naši” Kinezi umiru? Jer, niko nikad nije video da se sahranjuju.
Zanimljiv fenomen.
Dobra vest je da su kod nas (delimično) počeli da ispituju materijale od kojih je pravljen kineski tekstil i kineske igračke.
16.06.2007. u 13:48
Ideja ti je super, ali teško da ti možeš popamtiti sve te firme, kuiš, nisi baš TAK pametna.
16.06.2007. u 17:13
lebowski, ne brabonjaj dok odrasli razgovaraju.
17.06.2007. u 10:54
ovo je užas.. nisan ima pojma
17.06.2007. u 11:18
Imas na mom blogu jedan dio pod tagom “cokolada”. Mozda ce te zanimati.
17.06.2007. u 17:31
snd, eto, svašta se ovdje nauči
neutrino,ne misliš valjda da sam propustila tu seriju tvojih postova?
Možda ne ostavljam često komentare, ali kad je nešto zanimljivo obavezno čitam
18.06.2007. u 18:51
Ma sto ja znam - kad nemam komentara meni ko da me nitko ni ne cita.
Iskreno govoreci, prestao sam pisati o tome uglavnom zato sto mi se cinilo da nikoga ne interesira.
19.06.2007. u 10:24
neutrino, mogao bi s vremena na vrijeme ubaciti kakvu novost s tog područja, mogli bi čak i “kooperirati” pa otkrivati dućane u HR koji imaju robu fairtradea ili sl.
)
publika na blog.hru (osim nekolicine iznimaka) nije zahvalna publika za takve teme, njih više zanimaju tračevi i ljubavne dogodovštine bližnjih i daljnjih, ali to je politika blog.haera: jeftino, jeftino, jeftino
19.06.2007. u 13:51
Gotovo se u Hrvatskoj više ne može kupiti proizvod (ovdje mislim na odjevne predmete sa i bez potpisa) a da na unutarnoj etiketi nema onog “made in” China, Bulgaria, India, Bangladesh, Malezia, Moldavia, Turska itd. Naša je skromna ali kvalitetna tekstilna industrija pored tako jeftinih i pristupačnih proizvoda u laganom kolapsu. Od proizvođača, posrednika pa do kupca proizvod prođe vrlo dug put a u konačnici kad se sve zbroji nije teško zaključiti kako se radna snaga u tim zemljama bezočno izrabljuje i potplaćuje.
Najžalosnije od svega je što je socijalna politika nekih od tih zemalja takva da ne može od takvih izrabljivača zaštititi svoje malodobne stanovnike.
Dotakla si se teme koja bi na pravi način trebala senzibilizirati javnost i o kojoj bi se dalo još puno toga napisati.
19.06.2007. u 19:30
@ studena - ma imam ja pun kufer novosti, ali kako da ti velim - nemam bas dojam da to sve skupa ikoga zanima. Ne cudi me da se nijedna stranka time uopce ne bavi kad to pitanje birace slabo zaokuplja.
Da ti ne velim da se nijedna udruga ne bavi tim pitanjima niti ih uopce ima na horizontu.
Koliko ja znam u Hrvatskoj nitko ne prodaje niti jedan fairtrade proizvod - dm inace ima takve proizvode u asortimanu, ali samo u njemackoj - imam mail iz Zagreba gdje vele da oni nista takvoga nemaju. Marks and Spencer mi jos nije odgovorio - ovdje su veliki zagovornici fairtradea.
Glupo mi je gubiti vrijeme na skupljanje podataka kad uvijek kad nesto iskopam sto mi se cini zanimljivo ili bitno - to ostane ko da sam bacio u vodu.
A nemam volje pretvoriti blog u neku tesku agitaciju i moljakati ljude da posalju e-mail ovome ili onome. Jednostavno sam se pomirio da ta pitanja nikoga ne interesiraju i bog. Ja cu jos tu i tamo objavljivati poneki informativni post na tu temu, ali nemam volje za neke velike updejtove…
I da, nisam na blog.hr-u - ima vec neko vrijeme. Ne zbog jeftine politike nego zbog pomanjkanja osnovne kulture u ophodjenju s korisnicima.
19.06.2007. u 19:34
Ups, tek sam sad vidio update … hvala.
Nego, ako imas kakvu ideju - ja sam za suradnju - uvijek. To, da se ne bi krivo shvatila moja provala u gornjem komentaru …
19.06.2007. u 20:54
neutrino, razumijem tvoju rezignaciju. Znam da iza svih tih postova stoji priličan posao i utrošeno vrijeme, a kad nema feedbacka nema ni motivacije.
Iskreno, nisam detaljno upoznata sa situacijom u HR, ali vjerujem da nismo, kako kažeš, daleko odmakli.
Ja se spremam početi s pisanjem postova na pollitici.com o globalizaciji i svemu što ona nosi (tu se podrazumijeva i ova tema).
Znaš i sam da na pollitici sudjeluju političari, mislim da je to jako dobro mjesto da ih se direktno prozove, a osim toga na politici je dnevno 7000 posjeta, dakle tamo će te više njih čitati i upoznati se s temom.
narodu treba objasniti da to što jedno dijete umire na nekoj plantaži nije “svjetski” problem, već indirektno i direktno i naš domaći, jer njegovim radom (i ne samo njegovim već uopće robovskim) postižu se cijene kojima domaći proizvodi ne mogu konkurirati, a kako ćeš unaprijediti vlastitu privredu kad podržavaš robovsku politiku???
Sve su to stvari koje mnogima nisu jasne niti razmišljaju na taj način jer nitko o tome ne priča.
, ali tamo si počeo tu kampanju koja je dobro počela, ali ubrzo zamrla.
Zašto ne bi počeli?
Postova o tome imaš na pretek, počni ih stavljati na pollitiku (znam za jedan, ali politika je tek usput spominjana i tek na kraju).
I znam da već odavno nisi na blog.haeru
Ako te interesira, ne bih ovdje na komentarima o tome, ali rado bih ti ukazala na par stvari kad je riječ o pisanju o takvim temama.
02.07.2007. u 16:44
[…] Svjetski dan protiv izrabljivanja djece […]
10.09.2007. u 0:39
Još onda stavila sam link na ovaj tekst dok je ekipa htjela bojkotirat one oglase na Kulki kao nešto strašno važno za život. Ne znam koji je rezltat toga tamo bio, al kod nas doma nestalo pola dosadašnjih proizvoda s crne liste, a sinoć me jetrva upilala da je moja klinke pilaju da sram je bilo što kupuje Nestle i Coca Colu.
Ovo ti pričam da znaš da ima smisla što daješ sebe.
11.09.2007. u 21:41
Hvala ti MF, lijepo je čuti takav feedback
15.02.2011. u 22:24
Možda ih poznajete pod nekim drugim imenom. Kako se radi o proizvodima koje nije bilo moguće u potpunosti brendirati na svim svjetskim tržištima, matična kuća odlučila je prilagoditi taktiku!
http://www.gricni.com/crni-sok-zuti-sok