Pošiljka
Priče | anno domini 2005
«Ne gazi mi stalno po nogama, sljepčino, ogulio si mi pete!»
«E bi kul, yo, nižta ne vidim, a i ti se žtalno popikavaž…»
«Gospodo, gospodo, molim vas… tiše malo… a i taj rječnik…
«Tiše? Zašto tiše? Ko će nas čut´ u ovoj pustoši?»
«A baž… yo… ko že te džut´…»
«Gospodo, molim vas… malo ozbiljnosti, zaista…»
« Mrtav sam ozbiljan. Naglasak na mrtav. Pičimo po ovoj pustoši vec danima i noćima. Jesi ti siguran da nismo zalutali?»
«Yo, ja nižam…»
«Naravno da sam siguran gospodo, mene vodi zvijezda …»
«Ajoj, ‘enti orjentaciju! Pa nikad stić´!»
«Yo, nikad… baž ze odužilo…»
«Gospodo, molim vas, taj neprikladan rječnik… vi kao da niste svjesni rijetke poetičnosti trenutka…»
«Čovječe ne davi me s rječnikom, noge su mi u raspadu, ovaj hodajući joint mi ogulio pete…»
«Yo, nije namjerno, yo..»
«…gladan sam, žedan sam, neispavan, a …»
«Yo… kak’ to misliž… hodajudži žoint…»
«…da nisi stisno tu kesu, mogli smo unajmit kakav prevoz…»
«Gospodo molim vas, kakve su to tirade! Pa to se ne pristoji! I vi vrlo dobro znate da uzvišeni i plemeniti sadržaj pošiljke ne smijemo dirati… ma molim vas… saberite se…»
«Yo… kak’ to misliž…hodajudži… žoint…»
«Daj, šta si zagrizo za taj joint, ne davi…»
«Yo, fak, žad i jedem žoint?!?»
« …kao da bi neko primjetio da nešto iz pošiljke fali…»
«Gospodine svaka vaša riječ je ubod noža u moje srce! Kakve su to primisli, avaj…»
«Yo… fak, nema krvi, piž brader…»
«Kako ste vi samo prošli ispite za ovaj časni poduhvat…»
« Šta kako? Preko šmirke. Ti nisi?»
«He, he, yo… žtof iz peršijske doline, džist ko šuža…»
«Kakva šmirka, kakav štof?!? Ne, ništa ne govorite…ne želim znati!!!»
«E daj oladi, jebote… pazi na orjentaciju…»
«Yo… a bio dobar žtof… težko ga dobit…»
«Oh, čini se da našem putovanju dolazi kraj… vidim odsjaj nekog treperavog svjetla…»
«Zajebi poeziju, jel’ svjetlo il’ nije?»
«Yo, kul… al’ ja niž’ ne vidim…»
«Sićušno, malo, treperavo, ali ipak svjetlo…»
«Yo, kul, imaju žtruju?!?»
«Aj’ piči nizbrdo, pa da se bacim pod tuš…»
«Halo domaćini, jeste budni? Donosimo vam…»
«Tko je tamo? Tko smeta u ovo doba?»
«Yo… zaboravi tuž… to je žtala, yo…»
«Svako dobro domaćine, sa svim počastima objavljujem…»
«Zajebi, tako nećes do sutra završiti! Expresna pošiljka za klinca po imenu Isus! Otac mu šalje malo zlata, nešto tamjana i par mirtinih šiba!»
