Čitam sinoć vijesti na  RSSu, njemački ministar za zaštitu prirode i okoliša, Sigmar Gabriel, odbio je, u ime EU i uz podršku Stavrosa Dimasa, potpisati završni dokument komisije CSDa (United Nations Commission on Sustainable Development) uz obrazloženje:”EU žali što se CSD ne zalaže za više ciljeve u vezi klimatskog i energetskog pitanja, te industrijskog razvoja. Izneseni prijedlozi, ne samo da nisu ostvarili očekivanja EU, već su puno slabiji od onih, prije 5 godina, izglasanih u Johanesburgu.”
EU nije, izmedju ostalog, uspjela pridobiti članove CSD za izradu  dugotrajnog energetskog plana  do 2010. Kina se najjače protivila toj ideji, odbijajući kontrolu nad svojim resursima…

Dragi moji, na ovom mjestu  mi  zazvoni telefon, a glas frendice zarošta mojim ušnim dobošom:
“Jel´ti to gledaš??? Jel´ gledaš???”
“Eeee…?”
“Jel´ ti ovo vidiš???”
“Aaaa…?”
“Sjebali smo ih! Sjebali smo im taj zasrani Grand Prix, rasturili smo ih ko beba igračku…”
“Zvečku, Lenka, zvečku. A sad mi probaj objasniti ko je koga rasturio i zašto.”
“Ma ne zezaj, stvarno ne gledaš euroviziju?!?”
“Argh….”
“Srbija je pobjedila, jebote!!!”
“Nemoj! A Hrvatska?”
“Koja Hrvatska, pa niste ni ušli u finale!” odvali Lenka, rodjena Makedonka, ne baš jako obzirno.

Upalila sam TV. Jesam, priznajem. I odslušala pobjedničku pjesmicu. A onda sam našla službenu stranicu i pogledala ostatak. Lenka, sunac ti tvoj, stvarno ne kužim ko je koga sjebao, pa Srbija im je ovom pjesmom spasila obraz!
Istina, da se mene pitalo, ja bi Veročku na prvo mjesto, evo, otkad sam sišla sa jubitua, ne prestajem brojat ” sieben, sieben, ai lju-lju, sieben, sieben, ai lju-lju, ein, zwein, ein, zwein, drein, DANSIIIIN!!!“ 

A onda mi padne pogled na naslov “Horror vor der Russendisko” Der Spiegel Onlina. Interesantno je koliko vremena treba ovim zapadnjacima da skuže kako se istočnjački način dodjele bodova ne podudara s onim na koji su oni navikli. 

I da im Marija Šerifović nije, onako usput na pressici, objasnila kako mi to bodovanje riješavamo medju sobom, oni bi se i dan-danas isčudjavali naglim promjenama na muzičkoj sceni…i poretku zemalja.
Ovako, istapkali iz mraka, zgroženi podižu glasove proričući “Balkanisierung des Grand Prix”. Ma nemoj, zamisli strahote. Grandprix, kao posljednji bastion europske civilizacije, pada pod navalom balkanskih tonova. Stvarno, šteta do neba, što je publika propustila  finalni nastup  DJ-unjk- Boboa ili  austrijskog jodlera ili nizozemske tablete za spavanje ili oduvijek miroljubivih nota iz Izraela ili još ponekog starosjedioca iz ustajalih muzičkih voda koji su,  nekad grandprix damu, pretvorili u skup eurotrashera koji će, prije nego će pasti prva lopata zemlje na preminulu im karijeru, još jednom zvučno prdnuti.
I kao da je njima do muzike. Opet je lova u pitanju, moćni sponzori, zemlje za koje ne vrijedi borba za finale (F, D, GB, S), uvrijedjeni očitim nepoštivanjem kupljenog autoriteta, mogli bi se povući iz contesta. E, tu onda vidim problem, jer ako ostanemo sami sa sobom, nestat će nepovratno ova solidarnost u borbi protiv umišljenog zapada.

Inače Spiegel Online, vrlo neprijateljski raspoložen prema “istočnom bloku”, nije mogao odoljeti a da ne spomene trenutnu mizernu političku situaciju u Srbiji, tim više me čudi kako im se tako informiranima moglo dogoditi da Sloveniju nazovu “uzornom baltičkom  zemljom“.

Iskreno, svejedno mi je tko je pobjedio jer me muzička ostvarenja te vrste uopće ne privlače. Ali je lijepo za vidjeti i čuti kako si medjusobno dijelimo bodove, kako se tetošimo, hvalimo i šaljemo pusice. Neka svijet vidi kako je  raspjevana slavenska duša velikodušna i dobrodušna.

 

Završavam ovaj post s ugodnim muzičkim iznenadjenjem iz Bugarske: Elica TODOROVA & Stoyan YANKOULOV s pjesmom “Voda”. Fenomenalan performans, odličan spoj etnofolka, indopsihodelije, zvučnih bubnjeva i još da je Elicin glas zrno jači, dojam izuzetnog spoja bi bio kompletan (u slučaju da vam jubitu šteka, ovdje je još jedan link).

 

Ah, da, naslov: počela sam vijest sa EU i CSD, ali me nekako povukao BGP - balkanski grandprix. Sieben, sieben…mi se cijelo vrijeme vrti po vijugama, a kad sam pročitala što sam sve napisala, komentar je bio OJKP (O Je*ote Koji Post!) smile

PS. Bugari su me podsjetili da već godinama tražim nastavak (ako uopće postoji) ili sličnu kompilaciju CDa “90 Etno”
Zna li netko nešto o tome? Ovo je cover: 90E

 

 

« Small Talk ili kako ne ispasti klimatski Buš
Zeleni intermezzo »



Komentare na ovaj post možete pratiti putem RSS 2.0 kanala. Možete ostaviti komentar, ili pratitit post s Vašeg website-a.