Prije nekih mjesec dana ponukana postom kod Blogowskog, upisala sam se ovdje, svečano se pridružujući kolektivnoj odluci da sutra ne palim komp. U normalnim okolnostima to i nije neka žrtva jer subotu rijetko provodim u kući, ali što činiti cijeli dan kad vam je snijeg do koljena? Bavarialand je ovaj tjedan dobila kompletan “ladung” koji je cijelu zimu izostao, ali ta bijela bljuzgava smjesa samo izdaleka podsjeća na snijeg. Prevaru uočiš najkasnije kad ti svaki  korak poprati onaj komični “šljap” koji se lagano pretvara u mantru i ako slučajno podigneš pogled, spaziš face koje isto tako mantraju šljapkajući okolinom. Znam, loš mi je izgovor, obećanje je obećanje, komp ostaje shotdown, a dragi i ja ćemo vjerojatno izmisliti neku novu društvenu igru. U kuhinji? Kupaonici? Hm…

Njemačka je danas odlučila na tren zaboraviti sve probleme koje ionako nije u stanju riješiti i posvetiti se Knutu, malom, slatkom medi iz berlinskog zoo-a, kojeg je najprije mama odbila priznati kao regularnog potomka, da bi mu zatim i zaštitari životinja sjeli za vrat tražeći od uprave zoo vrta da mu u ime humanosti prema životinjama presude po kratkom postupku. Razlog za takav zahtjev posjeduje sve komponente logičnog objašnjenja: odgojen ljudskom rukom, jadni medo će za cijeli život biti obilježen teškim asocijalnim poremećajima koje ostali medonje odrasli po kavezima zoo vrtova uopće ne poznaju.
Za primjetiti je kako Nijemci imaju neki čudan odnos prema medvjedima. Prošle godine, jedan je upucan jerbo se slobodno šetao poljima, livadama i sokacima, a zaštitari su,  u Muenchenu na Marienplatzu, demonstrirali kolektivni živčani slom, asfaltom su tekle suze i Alpinarot, majice s pokojnim Brunom prodavale su se k´o vruće perece, a nacija se podijelila u dva tabora i prijetila  revolucijom sličnoj onoj pivskoj, od prije par godina, kad su si gradski oci u trenucima dokolice dozvolili pošalicu u vezi skraćivanja radnog vremena za Biergartene.
Scenarij se ponavlja, majice sa slikom Knuta The Cute su tražena roba, izašao je i CD, danas popodne preko 500 novinara iz cijelog svijeta opsjelo je zoo vrt u Berlinu, a neke TV stanice (medju njima i američka) prenose, live, prvi izlazak malog medonje u javnost. Nešto mi ne štima u cijeloj slici, a onda shvatim da ograda, ustvari, zatvara pogrešne u toj cijeloj priči. Bilo kako bilo, Knut, živ ti nama bio!

Dogodilo mi se da sam nakon mjesec dana pročitala novu knjigu. Osjećam kako godine čine svoje jer mi multitasking očito zakazuje.
Marina Lewycka,” A Short History of Tractors in Ukrainian” (to je originalni naslov, ja sam čitala njemačko izdanje). Mrs Lewyckaa je rodjena u Ukrajini ali je rasla, živi i predaje na nekom faksu u Engleskoj. Ova knjiga joj je prvijenac i navodno postigla zavidan uspjeh na engleskom tržištu.
Radnja je kao atipična za rusko podneblje, otac dviju na smrt posvadjanih sestara podlegao je čarima izblajhane blondine koja bi mu takodjer mogla biti kćer. Da bi spasile oca iz kandži pohotnice, a i njegov novčanik kojem prijeti vječna praznina  crne rupe zbog sponzoriranja silikonskih umetaka u poprsje iste, sestre zakapaju ratnu sjekiru, bla, bla, bla, zjef… Malo Desperate housewifes, malo Boruta, puno vodke i gotova je priča. Ko mi kriv kad idem čitat “bestsellere”. Morat ću se ponovo baciti na prečitavanje sabranog Dostojevskog da mi ispere ovaj osjećaj razočarenja u noviju rusku književnost.                                                 

 Nakon dvije godine Helter-Skelter  torture zdravom hranom, MacDonald se smilovao svojoj izgladnjeloj naciji i vratio se kreiranju najvećih, najmasnijih, najubitačnijih, naj-naj-naj-hamburgera. Najnoviji naj nosi obećavajući naslov „Angus Third Pounder“, a opremljen je snagom od 720 kalorija (serijska proizvodnja) i 860 kalorija (sa svim extra). Kao što je primjetiti na slici, oko dizajna se nisu nešto potrudili, jer to nije potrebno, njihova klijentela nije od onih sitničavih propovjednika slow-food filozofije. To su stameni, kao od Rocky Mountain odvaljeni ovisnici, to jest sljedbenici kulta masnih stanica. Njima ne trebaju kampovi, oni odlično funkcioniraju i u kućnoj radinosti i to od malih nogu. Koje im ionako ne služe ničemu.

Kad smo kod već kod hrane, sutra sam gost urednik na blogu Karakter club s postom o štetnosti dijeta i prednosti zdravog načina života. Sažvakana tema, ali još uvijek teško probavljiva.  

I za kraj malo fashiona: Angelina Jolie je obnovila garderobu.

Komentare na ovaj post možete pratiti putem RSS 2.0 kanala. Možete ostaviti komentar, ili pratitit post s Vašeg website-a.